Trebaju li oboljeli od raka dojke izbaciti soju iz prehrane?

Autor: Sandra Krstev Barać, mag.nutr.

Zrna soje i minimalno procesirani proizvodi od soje poput tofua, tempeha i zelene mahune edamame uživaju gotovo kultni status među zagovornicima biljne prehrane, prvenstveno zahvaljujući značajnom udjelu proteina s visokom biološkom vrijednošću. No, proteini nisu jedina značajka ove niskokalorične namirnice- soja je i izvor fitoestrogena izoflavona. Izoflavoni imaju sličnu kemijsku strukturu estrogenima zbog čega se mogu natjecati za receptorska mjesta i blokirati im aktivnost.

Vjeruje se da upravo sposobnost izoflavona da djeluju kao antagonist estrogenu može pružiti zaštitu od hormonski induciranih zloćudnih bolesti poput raka dojke, prostate i endometrija i mogući je razlog zašto Azijatkinje čija je prehrana tradicionalno bogata sojom rjeđe obolijevaju od ovih bolesti. Međutim, u slučaju da zloćudna bolest ipak nastupi, soja od hvaljene vrlo brzo postaje ozloglašena namirnica.

Izoflavoni, naime, mogu djelovati i kao blagi estrogeni zbog čega se često smatra kako oboljeli od hormonski pozitivnog raka dojke trebaju izbaciti soju iz prehrane, kako njeno potencijalno estrogeno djelovanje ne bi dovelo do progresije bolesti ili ometalo terapiju. Štoviše, jednom kada razvijete hormonski ovisnu zloćudnu bolest, čak i ako ste je pobijedili, često slijedi savjet da soja trajno treba biti izbačena iz prehrane. No, je li ovaj savjet opravdan?

Trebate li izbaciti soju ako ste na terapiji tamoksifenom?

Do prije desetak godina sva smo saznanja o utjecaju unosa soje na rak dojke temeljili na istraživanjima provedenim na životinjskim modelima, gdje se pokazalo da soja može potaknuti širenje zloćudnih stanica i čak ometati djelovanje tamoksifena, lijeka iz skupine selektivnih modulatora receptora estrogena, često korištenog u liječenju estrogenski receptor pozitivnog raka dojke. U manjku boljih saznanja, ukorijenilo se mišljenje kako je soja nepoželjna namirnica kada je u pitanju rak dojke.

U međuvremenu smo znatno produbili naše razumijevanje fitoestrogena, utvrdili kako ljudi i životinje posve drugačije metaboliziraju izoflavone te saznali da prijašnja saznanja o soji nemaju osnovu. Stoga ne čudi što danas raspolažemo nizom studija provedenih na ženama koje su preživjele rak dojke gdje se utvrdilo kako umjeren unos soje nema štetan učinak te čak može smanjiti rizik od recidiva i smrtnosti, i to neovisno o vrsti raka dojke. Dodatno, pokazalo se kako se nije potrebno odreći soje ni na terapiji tamoksifenom i kako ova kombinacija može čak imati sinergijski blagotvorni učinak.

Što se smatra umjerenim unosom soje?

Stručnjaci su složni da je umjereni unos soje siguran za sve, uključujući osobe koje su trenutno na terapiji kao i izliječene i to ne samo od raka dojke već od svih zloćudnih bolesti osjetljivih na estrogen. Štoviše, preživjelima od raka se savjetuje da usvoje većinom biljnu prehranu s naglaskom na povrće, voće, cjelovite žitarice i mahunarke, a soja ovdje može poslužiti kao važan biljni izvor proteina.

Umjerenim unosom soje se, inače, smatra 1-2 serviranja cjelovite soje i minimalno procesiranih proizvoda dnevno, s time da je jedno serviranje:

· ½ šalice kuhanih zrna soje

· ½ šalice kuhanih zelenih mahuna edamame

· 1 šalica sojinog mlijeka

· 1/3 šalice tofua.

Oprezno s unosom izoflavona putem dodatka prehrani

Postavlja se pitanje jesu li dodaci prehrani poput proizvoda koji sadrže izoflavone iz soje (npr. genistein i dadzein) također sigurni za oboljele od raka dojke? Iako se spekulira da djelovanje takvih proizvoda nije štetno, činjenica je da nedostaje kvalitetnih studija koje bi potvrdile njihovu sigurnost u kontekstu raka dojke. Stoga je stav brojnih stručnjaka da je bolje „igrati na sigurno“ i izbjegavati ove proizvode kod svih hormonski pozitivnih zloćudnih bolesti.

I za kraj, valja biti svjestan da su procesirani proizvodi od soje sveprisutni u industrijskoj hrani. Sojino ulje ili sojin lecitin su česti sastojci slatkiša, krekera, preljeva za salatu, industrijskih juha, majoneze, … I dok ovi proizvodi, u stvari, ne sadrže fitoestrogene i neće u tom smislu pogoršati progresiju bolesti, imajte na umu da općenito trebaju biti zastupljeni tek povremeno na jelovniku onkoloških bolesnika.

Zaključak

Bilo da je riječ o prevenciji ili terapiji raka dojke, strah od soje je potpuno neopravdan. Štoviše, ova svestrana namirnica poželjna je na jelovniku onkoloških bolesnika, i to prvenstveno u obliku cjelovitih zrna ili minimalnih procesiranih proizvoda od soje. Pritom je, u sklopu mogućnosti, poželjno birati organski uzgojenu soju.

Literatura:

· Kucuk O. Soy foods, isoflavones, and breast cancer. Cancer. 2017;123(11):1901-1903.

· Guha N, Kwan ML, Quesenberry CP Jr, Weltzien EK, Castillo AL, Caan BJ. Soy isoflavones and risk of cancer recurrence in a cohort of breast cancer survivors: the Life After Cancer Epidemiology study. Breast Cancer Res Treat. 2009;118(2):395-405.

· Shu XO, Zheng Y, Cai H, et al. Soy food intake and breast cancer survival. JAMA. 2009;302(22):2437-2443.

· Nachvak SM, Moradi S, Anjom-Shoae J, et al. Soy, Soy Isoflavones, and Protein Intake in Relation to Mortality from All Causes, Cancers, and Cardiovascular Diseases: A Systematic Review and Dose-Response Meta-Analysis of Prospective Cohort Studies. J Acad Nutr Diet. 2019;119(9):1483-1500.e17.

· Qiu S, Jiang C. Soy and isoflavones consumption and breast cancer survival and recurrence: a systematic review and meta-analysis. Eur J Nutr. 2019;58(8):3079-3090.

· Nechuta SJ, Caan BJ, Chen WY, et al. Soy food intake after diagnosis of breast cancer and survival: an in-depth analysis of combined evidence from cohort studies of US and Chinese women. Am J Clin Nutr. 2012;96(1):123-132.

· Zhang FF, Haslam DE, Terry MB, et al. Dietary isoflavone intake and all-cause mortality in breast cancer survivors: The Breast Cancer Family Registry. Cancer. 2017;123(11):2070-2079.

· Caan BJ, Natarajan L, Parker B, Gold EB, Thomson C, Newman V, Rock CL, Pu M, Al-Delaimy W, Pierce JP. Soy food consumption and breast cancer prognosis. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev. 2011;20:854-58.