Neki infektivni čimbenici zaista mogu uzrokovati razvoj maligne bolesti ili povisiti rizik za rak. Neki virusi mogu izazvati poremećaj signala koji drži pod kontrolom stanični rast i proliferaciju. Infekcije mogu oslabiti imunološki sustav, čime se tijelo oslabljeno može boriti protiv razvoja raka. Dio infektivnih čimbenika pak uzrokuje kroničnu upalu koja posljedično može dovesti do raka. Od svih infektivnih čimbenika, za razvoj raka najvažniji su virusi. Većina njih prenosi se s osobe na osobu putem krvi i ili drugih tjelesnih tekućina, tako da se je moguće zaštiti cijepljenjem, izbjegavanjem spolnog odnosa bez zaštite i ne dijeljenjem igala.
Epstein-Barr virus (EBV). Radi se o vrsti herpes virusa, koji osim dobro poznate mononukleoze može uzrokovati i pojavu limfoma te raka epifarinksa (gornjeg dijela ždrijela). Uglavnom se prenosi slinom, primjerice ljubljenjem te dijeljenjem četkice za zube ili čaše. Može se prenijeti i preko krvi, a infekcija je doživotna. Procjenjuje se da će više od 90% ljudi tijekom života biti inficirano ovim virusom, no većina ljudi nema nikakvih simptoma. trenutno ne postoji cjepivo niti bilo kakvo specifično liječenje.
Hepatitis B i C virusi (HBV i HCV). ovi virusi mogu dovesti do kronične upale jetre i u konačnici do raka jetre. Oba virusa prenose se putem krvi (transfuzije krvi, dijeljenje igala), nezaštičenim spolnim odnosom ili s majke na dijete tijekom poroda. U Hrvatskoj je 1990-ih uvedeno obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B za zdravstvene radnike, 1999. godine uvedeno je obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi. Cijepljenje se provodi trima dozama, nakon čega više od 95% cijepljenih razvije zaštitni titar protutijela i smatra se da su takve osobe doživotno zaštićene. Od uvođenja cijepljenja vidi se značajan pad broja oboljelih. Za hepatitis C trenutno ne postoji cjepivo, no uz nove terapije postoji mogućnost izlječenja bolesti.
Virus humane imunodeficijencije (HIV). HIV je virus koji uzrokuje AIDS, stanje oslabljenog imuniteta koje je plodno tlo za razvoj drugih infekcija koje mogu dovesti do raka. Osobe zaražene HIV-om imaju povišen rizik razvoja više vrsta tumora, poput Kaposi sarkoma, limfoma, raka vrata maternice, anusa, pluća, jetre i ždrijela. HIV se prenosi krvlju i nezaštićenim spolnim odnosom, a najveći je rizik u homoseksualaca i intravenskih narkomana. Cijepivo ne postoji, no postignut je značajan pomak u liječenju oboljelih.
Humani papilomavirus (HPV). HPV je virus koji ima mnogo podtipova, a infekcija s visokorizičnim podtipovima uzrok je gotovo svih malignih tumora vrata maternice. Također može uzrokovati rak orofarinksa (srednjeg dijela ždrijela), vagine, vulve i penisa. Visokorizični tipovi HPCV-a šire se direktnim seksualnim kontaktom, uključujući vaginalni, oralni i analni seks. Razvijeno je više tipova cjepiva za prevenciju infekcije. U Hrvatskoj su dostupne tri vrste cjepiva protiv infekcije HPV-om: dvovalentno, četverovalentno i devetvalentno. Sva tri cjepiva štite od infekcije tipovima 16 i 18, koji uzrokuju više od 70 posto karcinoma vrata maternice. Četverovalentno cjepivo sadrži još i tipove 6 i 11, koji najčešće uzrokuju spolne bradavice, dok devetvalentno cjepivo uz tipove 16, 18, 6 i 11 sadrži još i 31, 33, 45, 52, 58. Preporučuje se cijepljenje provesti prije početka spolne aktivnosti (prije kontakta s virusom). Ipak, cijepljenje se preporučuje i onima koji su spolno aktivni jer osobe ako su i već zaražene, uglavnom nisu zaražene svim tipovima protiv kojih se cijepi.
Slika 1. Humani papiloma virus najvažniji je faktor u razvoju karcinoma vrata maternice. Infekcija visokorizičnim tipovima danas se može uspješno spriječiti cijepljenjem, kojim bi se ova bolest mogla u velikoj mjeri iskorijeniti.
Humani T-stanični leukemija/limfom virus tipa 1 (HTLV-1). Može uzrokovati agresivni tip non-Hodgkin limfoma koji se zove adultna T-stanična leukemija/limfom. Virus se širi putem krvi (dijeljenje igala, transfuzija), nezaštićenim spolnim odnosom ili s majke na dijete tijekom trudnoće ili dojenja. Infekcija ovim virusom u Hrvatskoj nije česta, a najviše je ima u Japanu i afričkim zemljama. Većina inficiranih osoba ne oboli i nema simptome, no cjepivo i specifično liječenje ne postoje.
Hepresvirus vezan uz Kaposi sarkom. također se naziva herpes virusom tipa 8, a može uzrokovati Kaposi sarkom. Većina inficiranih osoba nema simptoma, no nema cjepiva ni specifičnog liječenja.
Merkel Cell poliomavirus. Ovaj virus može dovesti do razvoja Merkel cell karcinoma, rijetkog no vrlo agresivnog oblika tumora kože. Smatra se da je većina odraslih osoba zaražena ovim virusom putem direktnog ili indirektnog kontakta. Vjerojatnost razvoja bolesti značajno raste u osoba koje su dodatno zaražene HIV-om. Specifično liječenje infekcije ne postoji.
Helicobacter pylori. Radi se o bakteriji koja je poznati uzročnik želučanog čira, a može dovesti do karcinoma ili tzv. MALT limfoma želuca. Smatra se da se prenosi kontaminiranom hranom ili vodom i direktnim kontaktom ustima. Prema nekim procjenama, dvije trećine svjetskog stanovništva su nositelji ove bakterije, a stopa infekcije je osobito visoka u slabije razvijenim zemljama. Infekcija s H. pylori uspješno se liječi antibioticima.
Opisthorchis viverrini. Ovaj parazit uzročnik je karcinoma žučnih vodova, a u prvom redu se pojavljuje u jugoistočnoj Aziji. Zaraza je preko sirove ili nedovoljno kuhane ribe koja sadrži larve. Infekcija se može liječiti antiparaziticima.
Schistosoma hematobium. Radi se o parazitu koje se može naći u Africi i na Bliskom istoku, a živi u nekim tipovima puževa te može uzorkovati rak mokraćnog mjehura. Zaraza je preko kontakta sa kontaminiranom svježom vodom koja sadrži larve. Liječi se antiparaziticima.
Dodatne zanimljivosti
Gledajući globalno, u svijetu čak 1 od 5 slučajeva raka nastaje utjecajem infektivnih čimbenika. Pritom je takav način nastanka raka najčešći u slabije razvijenim zemljama i područjima, gdje je osobna higijena niža te su uvjeti i način života pogodni za širenje infektivnih bolesti. To se prvenstveno odnosi na Afriku, Aziju i Južnu Ameriku, gdje su virusi i ostali infektivni čimbenici uzročnici čak do 31% (1 od 3) svih slučajeva raka.
Nastavite čitati: Cijepljenje - da ili ne?
Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.
Comentarii